Los Macure eran una tribu albanesa que vivía en el territorio de la parte de Montenegro que hoy se conoce como Šekular. [1] Bratonožići y Rovci . [2] Como otras tribus no eslavas de Montenegro, fueron asimiladas o expulsadas. La mayoría de los académicos los considera de origen albanés. Hoy en día, su nombre se conserva en leyendas y mitos serbios locales, mientras que su nombre a veces se usa en Montenegro como derogatorio.
Origen
Milan Šufflay fue el primero en plantear la hipótesis de que los Macure eran de origen albanés, como Mataguži, Maine, Malonščići y Bukumiri . [3] Esta hipótesis sobre Macure fue aceptada por muchos otros autores, incluido Pantelić. [4] Vladimir Ćorović presentó la hipótesis de que una de las posibilidades es que los Macure estén relacionados con los albaneses Macarke o Macreke. [5]
Jovan Erdeljanović creía que eran de origen Vlach, cuyo nombre se derivaba de alguna palabra romana cuya base era mazz . [6]
Etimología
Macure podría estar relacionado con la palabra montenegrina maca que significa martillo grande, pero también se usa para describir muy fuerte, ya que esta palabra la usan incluso hoy en día los habitantes de Montenegro para describir a un hombre fuerte diciendo ¡ Jak ko maca! o Maca od čo'jeka . Además, es común encontrar palabras montenegrinas que son de raíces eslavas y terminan con "ure". Ljušture (es decir, varias capas ), Đevojčure (varias chicas). Esto podría indicar que el origen del nombre Macure es, por así decirlo, múltiples personas fuertes.
Historia
Como todas las demás tribus no eslavas de Montenegro, Macure también fue completamente asimilado o expulsado por los eslavos. [7] [8] Macure se convirtió en un término derogatorio en Montenegro, que es el caso de los nombres de otras tribus conquistadas y expulsadas de Lužani, Bukumiri , Mataruge y otras. [9]
Con la incursión otomana en los serbios Despotovina y Zeta, Macure, Mataruge y Kriči emigraron en dos direcciones. El primero fue a través de Bosnia Oriental y Bosnia Central, en Bosnia Occidental y Noroccidental. El segundo fue a través de Herzegovina y Dalmacia. [10]
Legado
Macure se conmemora en leyendas y mitos serbios. Según las leyendas serbias, eran personas altas y fuertes. [11] Las leyendas serbias dicen que vieron nieve por primera vez cuando llegaron a Sinjajevina en Montenegro e hicieron una bola de nieve para traerla y mostrársela a sus amigos que pronto se derrite en sus manos. [12]
Según Erdeljanović, el topónimo Macur-jama en territorio Piperi tiene su origen en el nombre de la tribu Macure. [13]
Una palabra Macurovine ( transl. Prado ), un primer nombre Macur (registrado en 1575) y un apellido Macura (registrado desde el siglo XVII) se derivan del nombre de la tribu Macure. [14]
Referencias
- ↑ ( Пантелић 1983 , p. 65)
- ^ Revue d'etnologie . Etnološko društvo Jugoslavije. 1986.
- ^ Simpozijum seoski dani Sretena Vukosavljevića . Opštinska zajednica obrazovanja. 1992.
- ↑ ( Пантелић 1983 , p. 64)
- ^ Ćorović, Vladimir (1933). Историја Југославије . Народно дело. pag. 25.
Мацуре потсећају на арбанашке Мацарке или Мацреке, а можда су и неко наше племе са севера иза ибл.
- ^ Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini . Zemaljska štamparija. 1934. p. 175.
Др. Ј. Ердељановић налази за ово племе да је оно свакако било старосједилачко (влашког) поријекла и да можда није имало сталног станишта, него да је живјело покретљивим но- мадским животом. За име Мацура сматра највјероватније да је постало од ...
- ↑ ( Cvijić 1987 , p. 175)
- ^ ( Đurić 1972 , p 156.): ". Потпуно су асимиловани или прогнани остаци неких група, као што су Матаруге, Мацуре, Муго- ши, Кричкови, Ћићи и прави Власи, који се често помињу као имена братстава ијош и Шпањи, најстарији ... "
- ↑ ( Popović & Skerlić 1937 , p. 623): "... у Црној Гори погрдним односно презривим именима имена побеђених и и исаривим именима имена побеђених и и и исаривим именима имена побеђених и и исуривим именима имена побеђених и и исаривим именима имена побеђених и и исуерим"
- ^ Bulletin du Musée de la République Socialiste de Bosnie-Herzégovine à Sarajevo: Ethnologie . Sarajevski grafički zavod. 1962. p. 7.
... prema zapadu i sjeverozapadu starih Mataruga, Macura i Krica, koje su i sama dinarska srpska plemena, sireói se, potiskivala i prisiljavala da se iseljavaju6. Na osnovu toponomastickih, patronimièkih i drugih podataka danas je moguée usta- noviti da su postojala dva pravca kretanja ovih plemena iz Crne Gore: jedan koji je zahvatao istocne dijelove Bosne, pa se preko centralnognola, dije zavero zapad, i preko Hercegovine i Dalmacije, ...
- ↑ ( Čajkanović 1994 , p. 137)
- ↑ ( Čajkanović 1994 , p. 137)
- ^ Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu ..: Bulletin du Musée de la République Socialiste de Bosnie- Herzégovine à Sarajevo. Etnologija . 1977. p. 19.
Macure je karakteristiéan naziv kojim se obiljezava staro, neslovensko stanovniátvo u crnogorskim brdima, konstatuje Erdeljanovic navodeci Ma-cure-Jelavice u Bratonozicima i toponim Macur jama u Piperima.
- ^ Prva jugoslovenska onomastička konferencija . Društvo za nauku i umjetnost SR Crne Gore. 1976. p. 114.
Màcurovine (livada) RJAZU ima potvrdu za m. ime Macur iz 1575 (iz Mon. croat. 276), prezime Macura (od XVII v.) i Macurovac, ime sela u Hrvatskoj (zupanija licko-krbavska) (nd torn VI, 346). Narodno predanje (zabiljezeno i kao dosta pouzdano prihvaceno) pominje neko neslovensko pleme Macure koje ...
Fuentes
- Пантелић, Никола (1983). Гласник Етнографског музеја у Београду књ. 47 . Etnografski muzej u Beogradu. GGKEY: 66N5JNKFLFP.
- Čajkanović, Veselin (1994). Sabrana dela iz srpske religije i mitologije: Studije iz srpske religije i folklora, 1925-1942 . Srpska književna zadruga. ISBN 9788637902812.
- Cvijić, Jovan (1987). Sabrana dela: pt. 1. Antropogeografski spisi . Srpska akademija nauka i umetnosti. ISBN 9788639100445.
- Đurić, Vojislav (1972). Научници . Матица српска.
- Popović, Bogdan; Skerlić, Jovan (1937). Srpski književni glasnik .
- Vukanović, Tatomir P. (1974). Etnogeneza Južnih Slovena . Narodni muzej.