Según la dudosa [1] Crónica del sacerdote de Duklja , un líder magiar llamado Kisa (en serbio : Kiš ) dirigió una invasión a Bosnia, donde fue derrotado decisivamente por Časlav , el príncipe de Serbia (r. 927-960), en algún lugar del Drina . La viuda de Kisa pidió al jefe magiares que le diera otro ejército para vengar su muerte. Con un "número desconocido" de tropas, la viuda fue a buscar a Časlav y lo encontró en algún lugar de Syrmia . Por la noche, los magiares atacaron a los serbios, capturaron a Časlav y a todos sus parientes varones. Por orden de la viuda, todos fueron atados de manos y pies y arrojados al río Sava.. Vladimir Ćorović fecha este evento a c. 960.
Conflicto magiares-serbios | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Parte de las invasiones húngaras de Europa | |||||||
Ilustración de Časlav arrojado al Sava por los magiares | |||||||
| |||||||
Beligerantes | |||||||
Principado de Serbia | Tribus magiares | ||||||
Comandantes y líderes | |||||||
Časlav † | Kisa † |
Referencias
Fuentes
- Шишић, Фердо , ed. (1928). Летопис Попа Дукљанина (Crónica del sacerdote de Duklja) . Београд-Загреб: Српска краљевска академија.
- Кунчер, Драгана (2009). Gesta Regum Sclavorum . 1 . Београд-Никшић: Историјски институт, Манастир Острог.
- Живковић, Тибор (2009). Gesta Regum Sclavorum . 2 . Београд-Никшић: Историјски институт, Манастир Острог.
- Ćorović, Vladimir (2001). "Srbi između Vizantije, Hrvatske i Bugarske" . Istorija srpskog naroda (ed. Internet). Belgrado: Ars Libri.
Srbe i Hrvate od početka X veka često i surovo napadaju Mađari, bilo da na njih udaraju neposredno, bilo da preko njihova područja prodiru u tuđe oblasti. Poslednje godine vlade cara Konstantina, 959., o Vaskrsu, oni prodiru duboko u Vizantiju, do blizu same prestonice. U tim napadajima nije, verovatno, bila pošteđena ni Srbija. U Dukljanskoj Hronici ima poduža priča o tom, kako je Časlav došao u sukob s Mađarima i poginuo od njih. Neki vođa mađarski, Kiš, upao je s vojskom u Bosnu i plenio je. Časlav požuri sa svojim četama proti njega. Stiže ga negde kod Drine i potpuno ga potuče; sam Kiš pogibe u toj borbi. Njegova udovica pođe poglavici mađarskom s molbom, da joj da novu vojsku, da bi osvetila muža. Sa "nebrojenom vojskom", priča hronika, pošla je ona protiv Časlava. Zatekla ga je negde u Sremu. Po noći, iznenada, napali su Mađari na Srbe, potukli ih i uhvatili i samog Časlava i svu njegovu mušku rodbinu. Po naredbi Kišove udovice, vezali su im noge i ruke i pobacali ih sve u Savu. To je bilo negde oko 960. dios.