Ademaga Mešić o Adem Aga Mešić [2] (25 de marzo de 1868 - 1 de julio de 1945) [3] fue un político y oficial militar bosnio que sirvió en el Schutzkorps austrohúngaro , y más tarde miembro del gobierno de Ustaše del Estado Independiente de Croacia para la región de Bosnia durante la Segunda Guerra Mundial .
Ademaga Mešić | |
---|---|
Nació | [1] | 25 de marzo de 1868
Fallecido | 1 de julio de 1945 | (77 años)
Otros nombres | Adem Agha Mešić |
Ocupación | comerciante, terrateniente, político y militar |
Bosnia otomana
Mešić estaba casado y no tenía hijos y se consideraba un croata musulmán . [1] [4] [5] Fue el editor de Behar , una revista política bosnia musulmana publicada en el período 1900-11. [6]
Anexión austriaca de Bosnia y Herzegovina
Mešić pertenecía a un bloque croata-musulmán instalado en 1908 por el gobierno de Austria-Hungría para apoyar su anexión de Bosnia y Herzegovina. [7] Como germanófilo , fue un líder de los musulmanes partidarios de la anexión de Bosnia y Herzegovina que renunciaron a cualquier tipo de autonomía, incluida la basada en la religión. [8] En 1908, estableció el Partido Progresista Musulmán, que tenía una orientación pro-croata. [9] Escribió y publicó una obra titulada "Moj odgovor bezimenim klevetnicima" .
Primera Guerra Mundial
Al comienzo de la Primera Guerra Mundial fue comandante militar en los Schutzkorps , una milicia de voluntarios auxiliares establecida en Bosnia y Herzegovina por las autoridades austrohúngaras. [10] [11] La unidad que organizó y comandó también se conocía como "Ejército de Ademaga" (en croata : Ademagina vojska ). [12] Después de la guerra, Mešić era un comerciante de aves de corral en Tešanj. [13]
Segunda Guerra Mundial
Durante la Segunda Guerra Mundial , perteneció a un estrecho círculo de musulmanes que eran partidarios del Estado Independiente de Croacia y fue vicepresidente de su gobierno ( croata : Doglavnik ) con su sede en Banja Luka . [14] Al final de la guerra escapó a Austria, solo para ser encarcelado por las fuerzas británicas, que lo extraditaron al nuevo gobierno comunista yugoslavo. [15]
Juicio y muerte
Después de la guerra fue juzgado. En su declaración final, dijo que él era solo un ciudadano leal del sultán otomano , emperador austríaco y rey yugoslavo Karađorđević a su vez, enfatizando su voluntad de continuar su servicio leal, ahora al nuevo gobierno comunista. [16] Mešić fue condenado a cadena perpetua, donde murió en 1945. [17]
Referencias
- ↑ a b Geiger, Vladimir (2008). Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946: Dokumenti: Zagreb i središnja Hrvatska . Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. pag. 418. ISBN 978-953-6659-36-4.
MEŠIĆ ADEMAGA. rodj. 25.XII.1869. gramo. u Tešnju, Hrvat, musliman, oženjen, bez djece, dobrog imovnog stanja, navodno neosudjivan
- ^ Oriente moderno . Istituto per l'oriente. 1942. p. 42 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
... doglavnik Ademaga (Adem Agha) Mesic ...
- ^ Sančević, Zdravko (1 de enero de 1998). Pogled U Bosnu: Zapisi Veleposlanika . Naprijed. pag. 371. ISBN 978-953-178-092-6. Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Ademaga Mešić (1868.-1945.)
- ↑ Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideja 1895. – 1918. godine // ČSP , vol. 40, núm. 3 (diciembre de 2008), págs. 1124:
Budući da je nacija podijeljena na vjerske i regionalne skupine, Mešić ponavlja da je nužno razdvojiti pojam vjere od pojma nacije, te tvrdi: "Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani a po naciji i je našem lijepom hrvats."
- ↑ Kisić Kolanović, Nada. Ademaga Mešić i hrvatska nacionalna ideja 1895. – 1918. godine // ČSP , vol. 40, núm. 3 (diciembre de 2008), págs. 1128-1229:
En vrlo jasno razdvaja pojam vjere od pojma nacije. Stoga uvjerava sunarodnjake da su “zavedeni da im je neispravno mišljenje u pogledu vjerskog nazora a naročito naziva našeg jezika kojim mi govorimo, da naš jezik nije bosanski i da bosanskog jezika nema po jezik hrvatski i da mi nismo Turci negoli da smo muslimanske vjere a hrvatske narodnosti ”. U Hrvatskoj, dakle, “žive tri vjere ali jedna narodnost - hrvatska”. Prema Mešiću muslimani su po narodnosti “Hrvati muslimanske vjere, kao što Grci žive u Turskoj i nazivaju se Turci a vjere pravoslavne”. Očito je da je Mešić svoju bitku za jezik vodio na dva fronta: protiv srpstva i protiv bošnjaštva. En tvrdi da su Srbi “odvraćali muslimane od nacionaliziranja u duhu hrvatskom”, ali muslimani “nisu htjeli ni da čuju da oni govore srpski”. Srbi su također, nastavlja Mešić, “pomagali” Benjaminu Kállayu, zajedničkome ministru financija i upravitelju BiH u stvaranju bošnjaštva koje uključuje sliku da muslimani “nisciu H jervati i da naški jezikja niski nisciu H jervati i da naški bojezik n. Stoga je Mešić glavnim kriterijem uspjeha svog “pokreta” za buđenje muslimana smatrao stvaranje “pravog osjećaja za svojim materinskim hrvatskim jezikom”. Dakle, jezik muslimana nije “bosanski” i “bosanskog jezika nema”, nego je “naša pokrajina Bosnia y Herzegovina obilježena tim nazivom”, a naš je jezik “hrvatski”. (...) Prema Mešiću, muslimani su dokazali da su “nacionalni” upravo očuvanjem svoga jezika tijekom osmanskog razdoblja: “Osmanlije su nas silili da se turciziramo, da se odrodimo od svoje narodnosti, da od nas Hrvata (... napra napra ) Mi smo sačuvali naš hrvatski jezik u našoj užoj domovini ”.
- ^ Pregled . Nova tiskara Vrček i dr. 1933. p. 297 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Власник му је био Адемага Мешић.
- ^ Đaković, Luka (1985). Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata . Globus. pag. 240 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Dvije značajne ličnosti u tom pogledu bili su dr Nikola Mandić i Ademaga Mešić.
- ^ Gaković, Petar N. (1939). Bosna vilajet . Brača Jakšić. pag. 22 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Било је међу муслиманима, нешто школованих ефендија, који су били и против борбе за вјербе за вјерсов орбе за вјерсоку
- ^ Allworth, Edward (1994). Comunidades musulmanas . Prensa de la Universidad de Duke. pag. 126 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
En 1908, Ademaga Mesic creó el Partido Progresista Musulmán que tenía una orientación croata,
- ^ skupština, Yugoslavia. Narodna (1936). Stenografske beleške Narodne skupštine Kraljevine Jugoslavije . pag. 234 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Неки од њих су извршили огроман ороЈ насиља и по томе је нознат на злу гласу чувени Адемага Мешић из Тешња , који је одмах у по- четку рата организовао" читав пук шуцкора и кре- нуо с њим на Србију .
- ^ Ribar, Iván (1951). Politički zapisi . Prosveta. pag. 104 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
... Adem-aga Mešić, poznat još iz Prvog svjetskog rata kao organizador takozvanog »šuckora«, ...
- ^ Sančević, Mirko (1982). Od Bosanskih šuma do Venezuele: dogadjaji i ljudi u mojim sjećanjima . Knjižnica Hrvatske revije. pag. 131. ISBN 978-84-499-8433-4. Consultado el 14 de diciembre de 2013 .
Kako aktivni konjanički časnik Dvojne monarhije Mundorfer je bio dodijeljen kao časnik za vezu s dobrovoljačkom Ade- maginom jedinicom, zvanom Ademagina vojska, koju je Ade- maga sastavio od je tešanjskih muslim trolim, oš
- ^ Savić, Milivoj M. (1930). Naša industrija, zanati, tr Herzegovina i poljoprivreda: njine osnovice, stanje, odnosi, važnost, putevi, prošlost i budućnost . Izd. Ministarstva trgovine i industrije. pag. 334 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Извозници су г. г. за живине Адемага Мешић из Тешња,
- ^ Dedijer, Vladimir ; Miletić, Antun (1990). Genocid and Muslimanima, 1941-1945 . Svjetlost. pag. 53 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
U uskom krugu Muslimana izrazito privrženih ustaškoj državi, poroso Hakije Hadžića, nalazili su se Ademaga Mešić i Osman Kuleno- vić. Prvi je bio Pavelićev doglavnik, a drugi potpredsjednik vlade NDH sa sjedištem u Banjaluci.
- ^ Danas . Vjesnik. 1986. p. 74 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
- ^ Danas . Vjesnik. 1986. p. 75 . Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
- ^ Karihman, Ferid (1996). Hrvatsko-bošnjačke teme . Hrvatska Sveučilišna Naklada. pag. 209. ISBN 978-953-169-063-8. Consultado el 12 de diciembre de 2013 .
Ademaga Mešić (1868-1945.) ... na doživotnu robiju iu tamnici 1945. preminuo, ali je bio jedan od rijetkih visokih dužnosnika NDH, koji nije bio osuđen na smrt, zahvaljujući energičnim intervencijama onživ