La sede principal de Ustaša (en croata : Glavni ustaški stan - GUS ) era el órgano de gobierno del partido Ustaša en el Estado Independiente de Croacia , convocado bajo el poglavnik , Ante Pavelić .
Establecimiento
Los emigrantes de Ustaše vivieron en muchos países diferentes, pero desde 1929, [1] el grupo más importante y más numeroso fue el grupo de emigrantes de Ustaše en Italia, liderado por Ante Pavelić. [2] La sede principal de Ustaša evolucionó a partir de la Oficina de Emigrantes de Croacia ( croata : Hrvatska emigranteska kancelarija ) establecida por Pavelić en Milán , Italia y dirigida por Stanko Hranilović, quien también usaba el alias Stanko Đurić y era uno de los asociados más cercanos de Pavelić en ese momento. [3] [4] [5] El grupo de Ustaše en Italia estaba formado por unos 500 emigrantes. [6] La sede principal de Ustaša se ubicó por primera vez en Bovegno , Italia . [7]
Organización
La sede principal de Ustaša estaba formada por poglavnik , Doglavničko vijeće , Pobočnički zbor y comisionados . [8] Se supone que antes de la Segunda Guerra Mundial sólo Mile Budak fue nombrado doglavnik (en 1934) y Marko Došen como presidente de Doglavničko vijeće. [9]
El Consejo de los jefes adjuntos de estado ( Doglavničko vijeće ), un cuerpo de la sede principal de Ustaša, estaba compuesto por no más de doce doglavniks (líderes adjuntos) a la vez y no más de 7 poglavni pobočniks (ayudantes). [10] En mayo de 1941, Pavelić firmó la ley que definía la sede principal de Ustaša como el organismo supremo de la organización de Ustaše. [11]
Doglavničko vijeće
En marzo de 1941, los miembros de Doglavničko vijeće eran: [12]
- Andrija Betlehem
- Mile Budak
- Marko Došen
- Slavko Kvaternik
- Luka Lešić
- Stjepan Matijević
- Ademaga Mešić
Pobočnički zbor
Además de los doglavniks y su consejo, la sede principal de Ustaša tenía miembros que eran ayudantes ( doglavni pobočnici ) que constituían su propio consejo ( Pobočnički zbor ) cuyos miembros eran: [13]
- Blaž Lorković
- Ivan Oršanić
- Ivan Javor
- Mijo Bzik
- Alija Šuljak
- Mira Vrličak-Dugački
- Vjekoslav Blaškov
- Hakija Hadžić
Comisionados
Además de Poglavnik, sus adjuntos y ayudantes, el liderazgo de la organización Ustaše también tenía comisionados nombrados por poglavnik. [14] Es importante diferenciar a los comisionados de la sede principal de Ustaša de los comisionados designados temporalmente como autoridades temporales para establecer el control croata de determinadas regiones. [15] [16]
Los comisionados de la sede principal de Ustaša fueron: [17]
- Zdenko Blažeković , [18] comisario de Educación Física y Deporte
- Božo Cerovski, comisionado de Asuntos Internos y Seguridad [19]
- Eugen Dido Kvaternik
- Vjekoslav Luburić
- Vilko Pećnikar
- Branko Rukavina
- Frane Miletić
- Ante Štitić
- Cantante Vlado
- Vlado Herceg
- Vlado Jonić
- Franjo Laslo
- Aleksandar Seitz
- Danijel Crljen, comisionado de educación y propaganda [20]
- Šime Cvitanović [21]
- Mira Vrličak Dugački [22]
- Dragan Dujmović [23]
- Tomiša Grgić [24]
- Marijan Šimić [25]
- Nikola Jurišić [26]
- Mato Jagodić [27]
- Ivan Pregrad [28]
Referencias
- ^ Revista de historia contemporánea . Institut. 2002. p. 257.
U tom kontekstu treba gledati i položaj ustaša čija se jezgra, zajedno s Antom Pavelićem, desde 1929. nalazila u Italiji
- ↑ ( Jelić-Butić 1977 , p. 27): "U Italiji je ustaška skupina bila najbrojnija i tu se nalazila vodeća grupa ustaša okupljenih oko Pavelića".
- ^ Revista de historia contemporánea . Institut. 2002. p. 257.
Pavle Đurić (zapravo Stanko Hranilović, jedan od najbližih Pavelićevih suradnika u to vrijeme, ali Iusu pravo ime "Đurića" nije poznato) ...
- ↑ ( Matković 2007 , p. 59): "Tako je i Hrvatska emigranstka kancelarija (voditelj joj je bio novinar Stanko Hranilović), što ju je Pavelić osnovao ..."
- ↑ ( Krizman 1983 , p. 524): "U Milanu se nalazila Hrvatska emigranteska kancelarija koja će kasnije prerasti u Glavni ustaški stan. Njoj je zadatak bio da prihvaća prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve pridošlice u buduću ustašku prve. ... "
- ↑ ( Kolanović , 1997 , p. 86): "Italijanska skupina ustaša, obuhvaćala je oko 500 emigranata, među kojima su se isticali Stanko Hranilović, Eugen Dido Kvaternik, Mijo Babić, Andrija Artuković, Erih Pečar, Ivo Herenčićnik, , Jure Francetić, Mijo Bzik, Vjekoslav Servatzy i dr. "
- ↑ ( Basta 1986 , p. 37): "Glavni ustaški stan (GUS) s Pavelićem na čelu nalazio se najprije u mjestu Bovenju u Italiji".
- ^ Vojnoistorijski glasnik . Instituto Vojnoistorijski. 1950. p. 173.
Glavni ustaški stan sačinjavati su: poglavnik, doglavničko vijeće, pobočnički zbor i poverenici.
- ↑ ( Basta 1986 , p. 36): "Izgleda da je prije rata samo Mile Budak bio imenovan doglavnikom (1934. godine) i Marko Došen za pročelnika doglavničkog vijeća".
- ^ ( SIBL 1967 , p 73). "Shema ustaške organizacije bila je slijedeća: vodstvo ustaškog pokreta sačinjavao je Glavni ustaški Stan, koji se sastojao OD: - Poglavnika - Doglavničkog vijeća (OD najviše 12 članova) - Pobočničkog zbora (OD najviše 7 poglavnih pobočnika) "
- ↑ ( Kolanović , 1997 , p. 35)
- ^ Philip J. Cohen (1996). Guerra secreta de Serbia: propaganda y el engaño de la historia . Prensa de la Universidad de Texas A&M. pag. 156 .
- ↑ ( Ademović 2000 , p. 264)
- ↑ ( Peršen 1990 , p. 35): "Vodstvo ustaške organizacije u početku NDH sačinjavali su: poglavnik, doglavnici, poglavni pobočnici i povjerenici. Oni su sačinjavali Glavni ustaški stan (GUS).
- ↑ ( Jelić-Butić , 1977 , p. 109): "Osim imenovanja spomenutih privremenih povjerenika, koji su imali izvanredne funkcije na pojedinim područjima NDH, .... povjerenici koji nisu imali ništa zajedničkoren sa spomenutim pocjedinšim privremeno imenovani za privremeno vršenje dužnosti i organiziranje vlasti "
- ↑ ( Peršen 1990 , p. 35)
- ↑ ( Jelić-Butić , 1977 , p. 109): "Treću grupu funkcionera u GUS-u činili su povjerenici, koji nisu imali ništa zajedničko sa spomenutim ustaškim povjerenicima u pojedinim područjima, koranme du vostiši imenovan. je bila i najmnogobrojnija grupa funkcionera u GUS-u, au njoj su, tokom vremena, bili: Eugen Kvaternik, Vjekoslav Luburić, Vilko Pećnikar, Branko Rukavina, Frane Miletić, Ante Štitić, Zdenko Blažeković, Vlado Singerki, Vlado Singerki, Vlado Tomislav Grgić, Danijel Crljen, Vlado Jonić, Franjo Laslo, Aleksandar Seitz.
- ↑ ( Stuparić 1997 , p. 41)
- ^ Zbornik sjećanja Zagreb 1941-1945 . Gradska konferencija SSRNH. 1982. p. 264.
Nakon nekoliko dana, logor je posjetio povjerenik za javni red i sigurnost u Zagrebu Božo Cerovski. Tražio je razgovor s Keršovanijem. Poznavali su se još iz kaznionice Lepoglava, gdje je Cerovski bio na robiji kao hrvatski nacionalista za ...
- ↑ ( Novak 2005 , p. 400): "Na skupu je govorio Danijel Crljen, povjerenik za odgoj i promičbu u Glavnom ustaškom stanu"
- ^ Nikolić, Vinko (1976). Hrvatska revija: jubilarni zbornik 1951-1975 . Knjižnica Hrvatske revije. pag. 194. ISBN 978-84-399-5347-0.
Dr. Sime Cvitanović, liječnik, upravitelj zagrebačke bolnice na Rebru 1942-1945., Povjerenik u Ustaškoj Obrani, ...
- ^ ( Šipovac 1987 , p. 149): "... Mira Dugački, postavljena za povjerenika u Glavnom stanu ..."
- ↑ ( Stuparić 1997 , p. 104)
- ↑ ( Stuparić 1997 , p. 139): "U travnju 1941. vraća se u domovinu kao pukovnik Ustaške vojnice, u lipnju 1941. postaje povjerenik u GUS-u, ..."
- ^ Zbornik Dokumenta . Instituto Vojnoistorijski (Belgrado, Serbia). 1964. p. 230.
... povjerenik Glavnog Ustaškog Stana gosp. Marijan Šimić ...
- ↑ ( Bulajić 1989 , p. 732): "povjerenik Glavnog ustaškog stana u Zagrebu postao je Nikola Jurišić",
- ↑ ( Colić 1973 , p. 161)
- ↑ ( Colić 1973 , p. 161)
Fuentes
- Ademović, Fadil (2000). Novinstvo i ustaška propaganda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj: štampa i radio u Bosni i Hercegovini, 1941-1945 . Medija centar. ISBN 9789958505034.
- Šibl, Ivan (1967). Zagreb 1941 . Naprijed.
- Basta, Milán (1986). Rat je završen 7 dana kasnije . Privredni pregled.
- Krizman, Bogdan (1983). Ante Pavelić i ustaše . Globus.
- Kolanović, Nada Kisić (1997). Vojskovođa i politika: sjećanja Slavka Kvaternika . Marketing dorado. ISBN 978-953-6168-30-9.
- Jelić-Butić, Fikreta (1977). Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska: 1941-1945 . Sveučiliǎna naklada Liber; Školska knjiga.
- Matković, Hrvoje (2007). Designirani hrvatski kralj Tomislav II . Pavičić. ISBN 9789536308736.
- Peršen, Mirko (1990). Ustaški logori . Globus. ISBN 978-86-343-0547-0.
- Stuparić, Darko (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945 . Minerva. ISBN 978-953-6377-03-9.
- Novak, Božidar (2005). Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću . Golden marketing-Tehnička knjiga. ISBN 978-953-212-194-0.
- Šipovac, Neđo (1987). Ljeto na gori, 1941 . Veselin Masleša. ISBN 978-86-21-00133-0.
- Bulajić, Milán (1989). Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine . Izdavačka radna organizacija "Rad". ISBN 9788609001369.
- Colić, Mladen (1973). Takozvana NDH . Delta-pres.