Край родной - Карелия! Древняя мудрая земля. Братских племён одна семья, Карелия!
Звените, озёра, и пой, тайга! Родная земля, ты мне дорога. Высоко на сопках твоих стою И песню во славу тебе пою.
Край родной - Карелия! Ты мне навек судьбой дана. Здравствуй в веках, моя страна, Карелия!
Герои былин средь лесов и гор Живут на земле нашей до сих пор. Лейся, песня! Кантеле, звонче пой Во имя карельской земли святой!
Край родной - Карелия! Рун и былин напев живой. Вижу рассвет лучистый твой, Карелия!
Вижу рассвет лучезарный твой, Карелия! | Kraj rodnoj - ¡Karelija! Drevnjaja mudraja zemlja. Bratskih plemjon odna semjja, Karelija!
¡Zvenite, ozjora, i poj, tajga! Rodnaja zemlja, ty mne doroga. Vysoko na sopkach tvojih stoju I pesnju vo slavu tebe poju.
Kraj rodnoj - ¡Karelija! Ty mne navek sudjboj dana. ¡Zdravstvuj v vekah, moja strana, Karelija!
Geroi bylin sredj lesov i gor Živut na zemle našej do sih por. ¡Lejsja, pesnja! Kantele, zvonče poj Vo imja kareljskoj zemli svjatoj!
Kraj rodnoj - ¡Karelija! Ejecuta u bylin napev živoj. Vižu rassvet lučistyj tvoj, Karelija!
Vižu rassvet lučezarnyj tvoj, Karelija! | ¡Kotimaamme Karjala! Ikivanha kaunis maa. Veljeskansat yhteen saa Karjala!
¡Nuo järvet ja vaarat ja hongikot- ne huomisen kutsua kuunnelkoot! Seisoin vaaran harjalla paljain päin ja suljin syliini mitä näin.
¡Kotimaamme Karjala! Ikivanha laulumaa. Työllään etsii kunniaa Karjala!
Ne urhot ja sankarit laulujen- ne asuvat täällä entiselleen. Soita, soma kantele, jatku, työ! Soi, laulu, sydämen liekki, lyö.
¡Kotimaamme Karjala! Rahvas rehti, ahkera töin ja lauluin ikuistaa Karjalaa!
Töin ja lauluin ylistää Karjalaa! | Kodirandu - ¡Karjalu! Igäine kaunis meijän mua. ¡Heimokanzat yhteh suat, Karjalu!
Tuo kuunnelkua järvet dai mečät, suot Kui sydämeh oma mua pajuo tuou. Se mäin piälpäi selvembi nähtä voi - Vie parembi kaikkii mua meijän roih.
Kodirandu - ¡Karjalu! Ozan kel elä igä kai. Ryndähis meijän yksi vai - ¡Karjalu!
Tiä runoloin rohkiembat poijat vie Kai eletäh salolois, järvien ies. Pajo lennä, kandeleh helkieh lyö, Kiitä Karjalua kaikkie muadu myö.
Kodirandu - ¡Karjalu! Runot dai pajot elos piet. ¡Nägyy tiä päivännouzu compite, Karjalu!
¡Päiväzen nouzu nägyy compite, Karjalu! [1] | Кодиранду - Карялу! Игäине каунис меийäн муа. Хеимоканзат ӱхтех суат, Карялу!
Туо кууннелкуа йäрвет даи мечäт, суот Куи сӱдäмех ома муа пайуо туоу. Се мäин пиäлпäи селвемби нäхтä вои - Вие паремби каиккии муа меийäн роих.
Кодиранду - Карялу! Озан кел елä игä каи. Рӱндäхис меийäн ӱкси ваи - Карялу!
Тиä рунолоин рохкиембат поийат вие Каи елетäх салолоис, йäрвиен иес. Пайо леннä, канделех хелкиех лӱо, Киитä Карялуа каиккие муаду муö.
Кодиранду - Карялу! Рунот даи пайот елос пиет. Нäгӱӱ тиä пäивäнноузу виес, Карялу!
Пäивäзен ноузу нäгӱӱ виес, Карялу! | ¡Patria Karelia! País antiguo y sabio. ¡Una familia de naciones hermanas, Karelia!
¡Suena, lagos y canta, taiga! Tierra natal, eres querido para mí. En lo alto de tus montañas estoy y canto una canción a tu gloria.
¡Mi patria Karelia! Me ha sido entregado para siempre por el destino. ¡Viva muchos siglos, mi país, Karelia!
Los héroes de los cuentos populares, en medio de bosques y montañas, aún viven en nuestra tierra hasta el día de hoy. ¡Canta, oh canción! ¡Kantele, canta más fuerte aún en nombre de la tierra sagrada de Carelia!
¡Mi patria Karelia! La animada melodía de runas y fábulas. ¡Veo tu brillante amanecer, Karelia!
¡Veo tu amanecer radiante, Karelia! |